bratstvo (fraternity)

Ako ih pitate, većina djece u Francuskoj moći će izgovoriti tri riječi nacionalnog slogana 'Sloboda - jednakost - bratstvo'. Vjerojatno će moći i razumjeti tri temeljne vrijednosti Francuske Republike. Ali što je s njihovim vlastitim iskustvom bratstva, tim osjećajem koji nam daje osjećaj povezanosti sa svim ostalim ljudskim bićima i omogućava nam da se prema njima i s njima ponašamo u duhu bratstva? Audrey Longprés-Raillot, iz srednje škole Alberta Camusa u Plessis-Tréviseu (94), jedna je od mnogih učitelja koji su surađivali s operacijom 'Jouons la Carte de la Fraternité'. Njezini komentari, u intervjuu provedenom 2017. godine, pokazuju da se djeca ne rađaju nužno s osjećajem bratstva. Obrazovanje je presudno za pomoć u njegovoj izgradnji i kako bi mladi ljudi to stvarno osjećali. Dosezanje drugih, solidarnost, rad pojedinca za opće dobro, sve to zahtijeva dug put.

Bratstvo: doživjeti i iskusitiOsvrt učiteljice

To je ono što možemo vidjeti kroz rad Audrey Longprés-Raillot sa svojim učenicima. 'Prvo mi je za oko zapela crno-bijela fotografija Oliviera Culmanna, koja prikazuje dvoje ljudi s leđa, kako sjede na klupi, s bodljikavom žicom u prvom planu. Snimljena je u kampu u Slovačkoj, ali je bila otvorena za svakakva tumačenja.’ Srednja škola u kojoj ona predaje potaknula je sve svoje profesore da prisustvuju predstavljanju aktivnosti. "Odmah sam vidjela da ovaj projekt ispunjava ciljeve podrške učenicima na putu građanstva", rekla je Audrey Longprés-Raillot, koja predaje povijest i geografiju, kao i moralno i građansko obrazovanje.'Također pruža sveobuhvatan okvir za vrednovanje mnogih vještina koje treba steći: vještine pisanja, timskog rada, izražavanja osjećaja i emocija, analize i interpretacije djela, korištenja računala i interneta...' Provedba aktivnosti oduzela je mnogo školskih sati za sedam razreda kojima predaje. Od šest fotografija učenici su najprije odabrali i analizirali onu koja im se više sviđa, obrazložili svoj odabir i proveli online istraživanje o temi koja se postavljala: posvojenje, starci ili kvartovske zabave. Izazovi s kojima su se djeca susrela nikada nisu bili oni koje je učiteljica očekivala. Iako su bili briljantni u odabiru privlačnog naslova za sliku, borili su se da izraze svoje emocije i osjećaje. "Ali najzahtjevniji zadatak bio je pisanje poruke na razglednici", rekla je Audrey Longprés-Raillot. "Morate biti vrlo suptilni u načinu na koji se izražavate kako biste prenijeli vrijednost bratstva nekome koga ne poznajete." Mladi su kroz ove radionice svladali izazov pisanja pisma strancu. Većina njih to nikada prije nije učinila. "Uopće nisu poznavali Val-de-Marne. Odabrali su gradove kao što su Gentilly ili L’Haÿ-les-Roses samo zato što im se svidjelo ime", rekla je učiteljica. U potrazi za idealnim primateljem svoje razglednice slučajan odabir nije bio toliko slučajan. 'Shvatili su da biraju prema imenu i prezimenu: muško ili žensko, mlado ili staro. Pokušali su identificirati one za koje su mislili da bi mogle biti majke, koje bi mogle odvojiti vrijeme za odgovor, ili osobe čije je ime sugeriralo da bi mogle dijeliti njihovo podrijetlo.’ Aktivnosti su bile pravi hit među učenicima. Svi oni, čak i oni koji su se inače mučili, pokazali su se vrlo prijemčivima. 'Nije bilo opomene jer nije bilo točnog ili krivog odgovora. Njihova su mišljenja uvijek bila cijenjena, čim su ih mogli objasniti.’ Učiteljica planira nastaviti koristiti ovu metodologiju koja je ‘tako bogata i pozitivna, unutar komunitarnog društva, koje je zarobljeno odbacivanjem i predrasudama.’